Zbirku zidnjaka čine vezeni i molovani zidnjaci, vrečice za češljeve, četke ili žigice. Predmeti iz zbirke prikupljeni su u slavonskobrodskim naseljima i gradu Slavonskom Brodu.
Zidnjaci se javljaju u 19. stoljeću kao srednjoeuropska moda u građanskim domovima odakle se šire u seoska domaćinstva.
Kuhinje čijim zidovima više ne prijete dim i čađa iz otvorenih ognjišta, ukrašavaju se vezenim zidnim krpama – zidnjacima. Vješali su se na zidove iznad kuhinjskog stola, šporeta, umivaonika, ali i iznad kreveta. Najstarije kuharice nemaju tekstove, a većina zidnjaka s navezenim ili otisnutim tekstom je na hrvatskom jeziku. Najčešće se vezlo plavom i crvenom bojom, bodom ovijanac i križići, na bijelom platnu po motivu koji je već bio otisnut ili bi žene same crtale odnosno precrtavale motive. Zbog jednostavne i izravne slikovne i pisane poruke zidnjake s opravdanjem mnogi nazivaju pretečom suvremenog plakata.
Izbor tema bio je šarolik, a kretao se od cvijeća, voća, vinjeta, ptica, mačaka i pasa, zatim tu su motivi kuhinje, anđela, djece, lovaca i dimnjačara, kuharica. Zidnjaci koji su se vješali u iznad umivaonika su drugačije tematike: plavi lavori i bokali, umivaonici, ogledala, vješalice za ručnike. Posljednja faza u modi zidnjaka bile su varijante s cijelom slikom i tekstom otisnutima u više boja koji se nisu vezli.
Iako nisu autohtoni dio hrvatske tradicijske kulture te na njima nema regionalnih obilježja, zidnjaci su bili omiljeni ukras građanskih i seoskih domaćinstava. Oni su odraz prožimanja urbanog i ruralnog. Razvojem tehnologije zidne krpe postaju suvišan kućanski inventar no čuvajući ovu bogatu zbirku čuva se od zaborava bogatstvo podataka o društvenim promjenama – odnosu među spolovima, braku, stupnju higijenske prosvjećenosti, modi pa čak i o političkim prilikama.